gif
header image

PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI

Arterijska hipertenzija (Visok pritisak)

 

Ljubica, 52 godine, lekar, zaposlena, udata, majka dva deteta

 

Ljubica se leči zbog povišenog pritiska više godina unazad. Po ulasku u menopauzu, pre nekoliko godina, u više navrata se loše osećala. Žalila se na glavobolju, osećaj pometenosti, zamućenost u glavi, nestabilnost. Svaki put bi izmerila pritisak i registrovala povišenje pritiska. Tegobe su se javljale i kod kuće i na poslu. Počela je redovno da meri pritisak i konstatovala da su vrednosti često povišene, iznad predviđene granice.

Potražila je pomoć kolega, uradila sve propisane analize i dijagnostičke pretrage, postavljena je dijagnoza esencijalne hipertenzije. Ljubici je propisana odgovarajuća antihipertenzivna terapija, koju je prihvatila i redovno uzimala. Vrednosti pritiska su se stabilizovale uz antihipertenzivne lekove, i primenjen higijensko-dijetetski režim (ishrana, fizička aktivnost….), Ljubica je ponovo u potpunosti funkcionisala i kod kuće i na poslu. Arterijski pritisak je bio normalan, uz terapiju, nekoliko godina.

Psihijatru se obratila po uputu kolege kardiologa zbog povišenih vrednosti pritiska koje su trajale nekoliko meseci unazad.

Ljubica je negovala bolesnu majku, a istovremeno bila izložena povećanim zahtevima radnog mesta i odlaskom ćerke na studije u drugi grad. Danima se loše osećala, bila napeta, nervozna, imala glavobolju, bila nestabilna, i svi simptomi koje je imala pre nekoliko godina su se povratili. Izmerila je pritisak i konstatovane su povišene vrednosti, i pored redovnog uzimanja propisanih antihipertenzivnih lekova. Nekoliko puta je imala hipertenzivne krize koje su bile neprijatne i dodatno je uplašile.

Promenjena je antihipertenzivna terapija, ali nije bilo rezultata, nastavljeno je sa izmenama lekova, ali rezultata nije bilo.

Ljubica je imala povišen pritisak i nije mogla da funkcioniše, a pojavila se briga i strah za sopstveno zdravstveno stanje. Došla je kod psihijatra, po uputu kolege kardiologa.

Ubrzo po propisivanju psihofarmakoterapije, uz psihoterapijske intervencije, i primenu relaksacione terapije vrednosti arterijskog pritiska su se stabilizovale, a bilo je potrebno i smanjenje doza antihipertenzivnih lekova. Ljubica je naučila da se nosi sa stresom i da prepozna i bolje savlada situacije u kojima bi ranije reagovala povišenjem pritiska.

 

Dijabetes melitus (Šećerna bolest)

 

Petar, 42 godine, inženjer, zaposlen, oženjen, otac dva deteta.

 

Petar je došao kod psihijatra po uputu endokrinologa, kod kog se leči više godina unazad zbog Šećerne bolesti, prima insulin.
Sa svojim endokrinologom je ostvario odličnu saradnju, redovno primenjuje prepisanu insulinsku terapiju, dobro poznaje svoju bolest, primenjuje režim života (ishrana, sportske aktivnosti, radni režim….) neophodan za dobru regulaciju nivoa šećera u krvi. Nema nikakve komplikacije osnovne bolesti.

Petar je pre nekoliko meseci doživeo neprijatnu situaciju na poslu, kada je nepravedno optužen za učinjenu grešku. Inače je veoma odgovoran i savestan u izvršavanju radnih zadataka. Posle kraće bolesti iznenada mu umire otac, i Petar se suočava sa gubitkom oca, a takođe i sa brigom o bolesnoj majci.

Registruje psihološke simptome u smislu neraspoloženja, nervoze, napetosti, različitih bolova koji nisu posledica telesnog oboljenja (što je utvrđeno detaljnim pretragama i ispitivanjima), a takođe i vrednosti šećera su povišene.

Odlazi kod svog endokrinologa, preduzima dodatne pretrage, u dogovoru sa endokrinologom koriguje insulinsku terapiju, ali se stanje ne poboljšava.

Najviše je zabrinut zbog vrednosti šećera, koji je stalno povišen, a primenjuje prepisanu terapiju, pridržava se režima ishrane i sl. Situacija na poslu se pozitivno razrešava, Petar je unapređen, ali se on i dalje ne oseća dobro. Upućen je psihijatru.

U početku odbija pomoć, smatra da su njegove tegobe telesne i da zbog toga ne treba da odlazi psihijatru. Kako tegobe perzistiraju, uz primenu sve propisane terapije, na nagovor svog endokrinologa i porodice se ipak odlučuje da se uključi u psihosomatski tretman.

Uz primenu psihijatrijske terapije (lekovi), psihoterapiju i relaksacionu terapiju Petrovi simptomi se ubrzo gube, nivo šećera u krvi se stabilizuje, vraća na prethodne vrednosti u granicama referentnih. Petar se mnogo bolje oseća, može da se posveti porodici i poslu, a kroz psihoterapijski rad je bolje upoznao sebe i svoje reakcije u stresnim situacijama.

 

 

 

Dg. PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJ

 

 

 

Nastanak pojedinih vrsta oboljenja je u direktnoj vezi sa delovanjem stresa na naš organizam. Intenzivne emocije utiču na rad naših žlezda i na imunološki sistem. Stres i indirektno negativno deluje na promene u ponašanju: nesanica, česta konzumacija alkohola i duvana, gubitak apetita ili pojačan apetit, što se opet nepovoljno odražava na naše telo i na njegovo funkcionisanje. Život pod stresom nije normalno stanje na koje se treba navići. Ukoliko duže vreme ne možete da se izborite sa stresnim situacijama, savetovanje sa stručnom osobom vam može pomoći u tome, pre nego što se uticaj stresa odrazi i na vaše fizičko zdravlje.

Neko na iznenadni stres deluje grčevima u stomaku, neko znojenjem dlanova i ubrzanim radom srca, neko crvenilom, a neko osipom na koži ili vrtoglavicom. Psihosomatski poremećaji su telesna oboljenja koja nastaju kao posledica emocionalnih faktora i stresa.

Ove osobe često ne znaju da izraze svoja osećanja, brige i strahove, a hronično nakupljanje ovih emocija se ispoljava kroz bolest nekog od organa.

Psihosomatski poremećaj predstavlja poremećaj funkcije nekog organa pod dejstvom psihičkih faktora. Osobe često svoje psihičke probleme ispoljavaju kroz telesne poremećaje koji nemaju organsko, već psihičko poreklo. Psihosomatski poremećaji u početku ne moraju ostaviti nikakva vidljiva telesna oštećenja, ako je u pitanju trenutni poremećaj u organizmu, ali ako takvo stanje potraje, može dovesti i do patoloških promena i ozbiljnih oštećenja organa. Do takvih promena dovode stanja stalne emocionalne napetosti, unutrašnji konflikti, hronična anksioznost, osećaj krivice, manje vrednosti ili straha.

U danasnje vreme skoro sve bolesti se mogu smatrati psihosomatskim, obzirom da su psiholoski i telesni faktori jako medjusobno isprepletani i deluju u oba smera! Koliko su emocije vazne za nastanak telesne bolesti, sa druge strane i telesna bolest utice na emocije i izaziva nastanak psihickih poremecaja, posebno anksioznosti i depresije.
.
Za razliku od psihosomatskih bolesti, kod kojih je već došlo do oštećenja organa, psihosomatski poremećaji se odnose samo na trenutni poremećaj u radu nekog organa i na organizam ne ostavljaju trajnije i ozbiljnije posledice.
.
Pro Anima tim specijalista se dugi niz godina bavi ovom vrstom poremećaja, kao i savetovanjem iz oblasti mentalnog zdravlja i njegovog očuvanja. Vrstu i način lečenja će odrediti vaš psihijatar, koji će vam na najbolji način predočiti načine prevazilaženja ovog problema, pomoći vam da sagledate vaše psihičko stanje i povežete ga sa telesnim smetnjama, i tako vas dovesti i do samog psihičkog i telesnog oporavka.
.
.
Pro Anima Centar Tim