gif
header image

SPECIFIČNE FOBIJE

Strah od letenja, Klaustrofobija, Strah od krvi, rana i injekcija

SPECIFIČNE FOBIJE

 

 

FOBIJA (STRAH) OD LETENJA

 

Milan, 33 godine, visokog obrazovanja, zaposlen, oženjen, otac maloletnog deteta.

Dg: Fobija od letenja

 

Milan se obratio za psihijatrijsku i psihoterapijsku pomoć zbog tegoba koje je osetio kada mu je u kompaniji, u kojoj je zaposlen, najavljeno službeno putovanje u Ameriku. Milan nikada nije voleo da leti avionom, putovanja je izbegavao, izgovarajući se da jako voli da se vozi kolima, da može da se zaustavi gde želi, da je komfornije, da je naporno čekati na aerodromu, prolaziti sve procedure i sl. Po evropi je putovao, isključivo kolima. Ukoliko bi supruga ili društvo poželeli da idu na neko dalje putovanje, Milan je iznosio niz argumenata kojima bi ih ubedio da odu na destinaciju do koje je moguće doći kolima. Kada je dobio dete, supruga je predlagala da na odmore idu koristeći avionski prevoz, radi komfora zbog deteta koje je bilo malo, što je Milan odbijao, izgovarao se da im je na letovanju potreban automobil, i rešenje nalazio da supruga putuje sa detetom avionskim prevozom, a on bi otišao kolima i sačekao ih na aerodromu.

Kada mu je najavljeno putovanje u Ameriku znao je da ovoga puta ne može da izbegne let avionom. Razmišljao je da odbije službeni put, ali bi odbijanje nosilo niz negativnih posledica u vezi sa poslom. Stalno je razmišljao o predstojećem putovanju, pokušavao da smisli neki način da izbegne putovanje. Stalno je bio napet, fokusiran na putovanje, stalno je o tome razmišljao, sa teškoćama je obavljao uobičajene radne zadatke na poslu, kod kuće je bio loše volje, slabe koncentracije, nije uživao u aktivnostima sa suprugom i detetom. Počeo je da dobija napade panike, i shvatio da mora nešto da preduzme. Odlučio je da potraži pomoć stručnjaka Pro Anima Centra. Do putovanja je ostalo nešto više od dva meseca.

Postavljena je dijagnoza fobije od letenja. Započet je psihoterapijski proces, primenjene su savremene metode kognitivno-bihevior psihoterapije uz Virtuelnu psihoterapiju (VRT). Do polaska u Ameriku Milan je prevazišao svoj strah, bez ikakvih teškoća je otputovao i vratio se. Od tada svuda gde može putuje avionom. Shvatio je koliko je njegova fobija uticala i na celu porodicu, i koliko je u poslu bespotrebno trošio vreme na putovanje kolima.

 

 

FOBIJA (STRAH) OD ZATVORENOG PROSTORA (KLAUSTROFOBIJA)

 

 

Vera, 45 godina, srednjeg obrazovanja, zaposlena, udata, majka dva odrasla sina

Dg: Klaustrofobija

 

Vera od rane mladosti ima problem sa boravkom u malom prostoru. Kada se nađe u malom prostoru stalno razmišlja o negativnim situacijama koje se mogu dogoditi. Oseća se skučeno, napeto, sputano, lupa joj srce, počne da se preznojava, oseća pritisak u grudima, strah da neće imati dovoljno vazduha, ima strah da će se ugušiti. Ponekad dobije napad panike, oseća mučninu, nesvesticu i vrtoglavicu. Ovo stanje joj je jako neprijatno, te od rane mladosti izbegava boravak u malom prostoru zbog čega je često imala probleme. Kada je u

kupovini, ne ulazi u kabine i ne proba stvari pre kupovine, te je mnogo puta morala da menja stvari jer joj se nisu dopale ili je veličina bila neodgovarajuća. Nekada joj se događalo da jednu stvar menja više puta. Imala je prijatelje koji su živeli na 15. spratu, Vera nije smela da uđe u lift. Kad god je mogla izbegavala je odlaske, ili ako nije mogla da izbegne (slave, rođendani, rođenje deteta), vera je išla pešice, što je sa godinama bilo sve teže. Kada je imala potrebu da koristi toalet na poslu ili javni toalet opet se susretala sa strahom. Izbegavala je duže odlaske od kuće, na poslu nije odlazila u toalet, što joj je u značajnoj meri remetilo kvalitet života. Putovanja avionom i vozom nisu dolazila u obzir. Kvalitet života i funkcionalnost su joj bili značajno narušeni.

Imala je zdravstvenih problema, zbog sumnje na tumor lekar je zatražio snimanje magnetnom rezonancom. Najpre je odlagala odlazak na snimanje, a potom je nekoliko puta otišla na snimanje ali se vratila neobavljenog posla. Vreme je prolazilo, strah od bolesti je rastao, ukućani su se zabrinuli, podstakli i podržali Veru da se javi psihijatru.

Potražila je pomoć psihijatra, zbog hitnosti situacije primenjena je medikamentozna terapija, Vera je obavila neophodno snimanje, potom je primenjena kognitivno-bihevior psihoterapija, posebno Virtuelna psihoterapija (VRT), i Vera je prevazišla svoju fobiju i strahove. Oslobodila se stega fobije, život je dobio jednu novu dimenziju, i postao značajno kvalitetniji

 

 

FOBIJA (STRAH) OD KRVI (VAĐENJA KRVI), POVREDA (RANA), INJEKCIJA

 

 

Marta, 28 godina, visokog obrazovanja, zaposlena, bez dece, živi sa partnerom
Dg: Specifična fobija-fobija od krvi rana i injekcija

 

Marta se obratila psihijatru nekoliko dana nakon što joj je mama primljena u bolnicu i operisana je. Marta nije smela da ode kod majke u posetu. Ovaj problem ima od ranog detinjstva, u bolnicama se oseća nelagodno, ne prija joj miris bolnice, oseća strah, nekoliko puta kada su je roditelji odveli u posetu baki i deki koji su lečeni u bolnici imala je napad

panike i onesvestila se. Zbog ovakvih simptoma izbegavala je odlaske u bolnicu. Najbolja drugarica iz škole naljutila se na Martu i prekinula komunikaciju, jer je Marta nije obišla dok je boravila u bolnici. Drugarica je Martino ponašanje tumačila kao nezainteresovanost, nedostatak Martine brige, sebičnost. Nije mogla da shvati da Marta ne može da prevazidje svoj problem zbog nje. Marta je jako patila zbog ovoga.

Svaki put kada je vadila krv, onesvestila bi se, imala napad panike i osećala se veoma loše. Zbog toga je stalnoizbegavala vađenje krvi.Sa partnerom je živela tri godine, zabavljali su se pet, planirali potomstvo, ali je marta odlagala začeće, koristila je kontraceptivna sredstva, u tajnosti, nije mogla da objasni partneru da nema problem sa roditeljstvom, već ima strah od bolnice, vadjenja krvi, medicinskih procedura, koje su neminovne u trudnoći.

Kada se Martina mama iznenada razbolela, Marta je bila očajna, najpre zbog mamine bolesti, a potom zbog činjenice da ne sme da ide da je poseti. Takođe ova situacija je podsetila na situaciju sa bolesnom drugaricom. Razmišljala je i o trudnoći, i svojim strahovima, odlučila se da hitno potraži pomoć psihijatra.

Posle prvog susreta, uključena je medikamentozna terapija, da bi Marta mogla da poseti bolesnu majku, a potom je nastavljena psihoterapija. Primenom kognitivno-bihevior psihoterapija i primenom virtuelne (VRT) psihoterapije Marta se oslobodila strahova, posećivala je mamu u bolnici, obavila brojne pretrage i za dva meseca postaće majka. Nema nikakav strah od porođaja i boravka u bolnici.

 

 

Dg: SPECIFIČNA FOBIJA

 

 

Svako od nas oseti neki strah s vremena na vreme. Da li kada tokom leta avionom osetimo turbulenciju, kada moramo da primimo injekciju ili izvadimo krv, kada preživimo neku jaku oluju/grmljavinu, ili kada nam se lift zaglavi – strah je univerzalno osećanje.
Da li to znači da imamo neku od specifičnih fobija?  Ne!
Ukoliko osećate da ćete “umreti od straha” , strašno ste uznemireni, nekada čak i paralisani od situacije u kojoj ste se našli, od neke životinje/insekta, ili od leta avionom, ukoliko izbegavate mesta i situacije koje vas plaše,važno je obratiti se za kosultaciju i stručnu pomoć. Ukoliko strah koji parališe i vodi vas izbegavanju traje minimum 6 meseci –sigurno se ne radi o običnom povremenom strahu koji je prirodan kod svakoga od nas.

Specifična fobija se definiše kao ekstreman ili iracionalan strah od objekata,mesta,situacija.
Obično ovi strahovi nastaju tokom detinjstva ili adolescencije ,a često se se mogu produžiti i tokom zrelog doba, ukoliko se ne leče i ne prevazilaze . Ozbiljnost fobije zavisi od toga koliko ste u mogućnosti da izbegavate situacije koje uznemiravaju.

Najačešće vrste fobija (strahova) koji spadaju u grupu specifičnih su:

  • Strah od životinja (insekti, zmije, psi..)
  • Strah od određenih situacija (let avionom, odlazak kod zubara, ulazak u tunel, boravak u malom/skučenom prostoru, vožnja pokretnim stepenicama…)
  • Strah od prirodnih nepogoda i okruženja (grmljavina, visina, voda, mrak…)
  • Strahovi koji se tiču našeg tela (vađenje krvi, primanje injekcije, medinscki pregledi, porođaj…)
  • Seksualni strah(sam seksualni čin ili strah da se skinemo )
  • Ostali strahovi (od određene hrane, objekata..)

Ukoliko je fobija vezana za neke od svakodnevnih okolnosti i uobičajenih aktivnosti, kvalitet života vremenom značajno opada. Izbegavanje vas suočava sa odricanjem-birate da odlazite kod prijatelja na neki od viših spratova peške-lift je zastrašujući, radije biste putovali kolima iako je putovanje avionom na udaljena mesta svakako brže, lagodnije i komfornije. Neretko ćete odustati od putoivanja ili posete prijatelju koji živi „na visini“.
Ukoliko je fobija vezana za nešto što nije deo svakodnevnog života, svakako će vas manje remetiti, ne ostavljajući vam utisak da mnogo trpite. Izbeći ćete trg prepun golubova, ostavljati upaljeno svetlo u stanu, odlagati i izbegavati odlazak na redovne preglede i vadjenje krvi…
Međutim, dešava se da ponekada osećate paniku čak i ukoliko “objekat” nije trenutno prisutan ili se situacija ne dešava trenutno, već sama pomisao ili asocijacija, zamišljena slika ili sećanje stvaraju osećaj nepodnošljivog straha. Fobija svakako remeti svakodnevni život.
Kako se osećate tokom paničnog napada: srce vam ubrzano kuca, teže dišete, podrhtavate, znojite se, preplavljuje vas osećaj mučnine, usta mogu biti suva, osećate bol tj „stegu“ u grudima, nesvesticu, znojenje. Sve ove senzacije intenziviraju osećanje ugroženosti i potencijalne životne opasnosti, gubitka kontrole i bespomoćnosti.
Kao prvu liniju odbrane, mnogi ljudi sa fobijama koriste izbegavanje situacija u kojima će osetiti intenzivan strah, što može biti efikasna strategija samo na početku. Što se duže izbegavaju pokretači uznemirenosti, strahovi postaju sve jači, utičući sve intenzivnije na svakodnevni život!
Fobija je onoliko velika koliko je vi učinite velikom i isto toliko mala koliko je vi umanjite. Ona je onakva kakvu želite da doživite, a sigurno je da je možete veoma uspešno „pobediti“!

 

Zapamtite: živeti u svetu punom strahova nije život, život prolazi pored vas a vi ste samo njegovi nemi posmatrači.

 

 

U našoj psihijatrijskoj i psihoterapijskoj ordinaciji Pro Anima Centar radi iskusan tim edukovanih i sertifikovanih stručnjaka koji se već dugi niz godina veoma uspešno bavi lečenjem svih tipova specifičnih fobija. Jedini smo u regionu koji primenjuju i VRT psihoterapiju, pomoću koje naši pacijenti još lakše izlaze na kraj sa strahovima i nastavljaju da nesmeteno učestvuju u svakom segmentu života.

Ne oklevajte i ne čekajte da još jednom doživite neprijatan napad straha, pozovite, ispričajte nam sa kojim strahom se suočavate,a mi ćemo vam na efikasan način pomoći da pobedite fobiju sa kojim se suočavate.

Pro Anima Centar Tim